beats by dre cheap

Ukratko o nečemu, al biće još!

Andrićeva priča "Bife Titanik" govori o Jevrejinu koji to nije i o ustaši koji to nije. Ustaša na kraju ubije Jevrejina uprkos tom paradoksu. Naime, radi se o sukobu simbola koji upravljaju ljudima bez njihove svjesne volje i znanja. Priča mi je prije svega interesantna što je poveziva sa bosanskohercegovačkim kontekstom u svim vremenima koja poznajem. Koliko je samo u posljednjem ratu poginulo ljudi zbog nečega što su, a ustvari to nisu? Koliko ih poslije rata ne može ostvariti svoja elementarna ljudska prava iz istog razloga? Problem što su poginuli i što ne mogu ostvarit ljudska prava bio bi jednako velik i da jesu sve za šta ih smatraju, ali ovako je apsurdan, i upravo ta nota apsurdnosti inspiriše me da nešto o tom kažem.

Naime, za simbol je važno znati da on upućuje na nešto što je odsutno i to priziva. Simbol je posrednik između nas i odsutnosti koja se nameće kao naše utemeljenje. Ono što prije svega treba uraditi, jeste odreći se utemeljenja u odsutnosti i druge osvještavati u tom  pravcu. Ili barem tu odsutnost nekako učiniti nepodrazumijevajućom.

Jedan učenik me dugo vremena pozdravljao sa Es selamu alejkum, a prilikom odlaska govorio je Allahimanet. Ja sam uvijek odgovarao sa dobar dan i doviđenja. Pitao me jednom što mu tako odgovaram, a ja sam mu odgovorio pitanjem: "Što ti mene tako pozdravljaš?"

- Pa musliman ste, profesore

- Otkud znaš?

- Pa Amer, šta ćete drugo bit?

- Vidiš - rekoh - baš sam nedavno prešao u hare krišne. Kako pozdravljaš profesoricu Snježu?

- Sa dobar dan.

- Znaš, o na je jučer prešla na islam, pa taj selam njoj proslijedi.

Mali jadi velikog čovjeka
http://velikijadimalogcovjeka.blogger.ba
24/10/2008 10:19